Prva revolucija u razvoju Wi-Fi standarda je bila sam nastanak standarda, negde 1997. godine.
Druga revolucija je bila predstavljanje standarda 802.11 n (ili Wi-Fi 4 po novoj nomenklaturi) 2009. godine, a kojim je u masovnu upotrebu uveden frekvencijski opseg 5 GHz.
Treća revolucija se dešava upravo ovih dana kada se pod nazivom Wi-Fi 6E u Wi-Fi standard uvodi novi frekvencijski opseg, na frekvencijama oko 6 GHz.
U SAD je tamošnje regulatorno telo odredilo opseg širine 1200 MHz za upotrebu u Wi-Fi-ju, a ako znamo da na opsegu 2.4 GHz koristimo 80 MHz a na opsegu 5 GHz 500 MHz, nije teško zaključiti kolika je ovo beneficija za Wi-Fi standard!
U Evropi i UK je regulativa bila manje izdašna, pa će u ovim zemljama na raspolaganje Wi-Fi 6E standardu biti stavljeno 500 MHz frekvencijskog spektra.
To praktično znači da će u Evropi i UK na opsegu 6GHz biti isti broj kanala kao na opsegu 5 GHz, a u SAD će ih biti znatno više.
Glavna prednost ovog opsega je što je potpuno nov, u njemu nema aktivnih korisnika, nema starih uređaja koji već rade u njemu i za koje treba da se obezbedi kompatibilnost, pa će za nove uređaje koji se budu pojavljivali situacija biti potpuno čista i bez interferencije i moći će da ostvaruju pune brzine propisane standardom.
Za implementaciju ovog standarda, početak korišćenja i stvarni doživljaj benefita mora da se sačeka dok proizvođači opreme ne naprave uređaje sa podrškom za ovaj standard.
Čipovi nekoliko vendora su već predstavljeni i ovih dana se pojavljuju prvi Wi-Fi ruteri i Access Pointi sa podrškom za ovaj standard.
Očekuje se da već u sledećoj godini počnu da se pojavljuju i korisnički uređaji sa podrškom za isti.